Steve Jobs: Misli različito

Prvi čovek Apple-a, koji je pretekao Microsoft na tehnološkom tronu, uspio je da u svojoj ličnosti objedini dvije posebne osobine – vizionara i biznismena.

Vašington, 28. maj – Upravo obavljena smjena na tronu tehnologije: Microsoft je mjesto kralja kompjutera prepustio Apple-au, trijumf je jedne, a neka vrsta poraza druge od dvije ključne ličnosti informatičke ere.

Steve Jobs, osnivač i danas glavni izvršni direktor (najviše operativno zvanje u američkom korporativnom sistemu) Apple-a, svakako je najzaslužniji za ovaj preokret, dok Bill Gates, osnivač Microsofta i njegov titularni predsjednik koji se više ne miješa u poslovanje, imaju donekle slične poslovne biografije, ali različite biznis filozofije. Prvi je uvijek bio zagledan u budućnost, dok je drugi uvijek izvlačio maksimum od sadašnjosti.

Jobsova karijera ipak za nijansu pruža više dramskog materijala od Gejtsove. Rođen 1955. u San Francisku, odmah je postao usvojenik, nikad ne upoznavši svoje biološke roditelje. Nije, kao ni Gates, završio fakultet: ni jedan od njih dvojice, privučen zovom nastajuće kompjuterske revolucije, nije imao strpljenja za to.

Jobs je Apple je osnovao 1976. sa prijateljem Stivom Voznijakom, po tadašnjem običaju u Silicijumskoj dolini, u jednoj garaži, sa početnim kapitalom od 1.300 dolara. Prvi kompjuter, „Apple 1”, prodavali su za 666,66 dolara, kao komplet dijelova koji su kupci morali sami da sastave, uz priloženo uputstvo na 16 strana, a da ekran i tastaturu kupe obaška.

Već posle tri godine, sa „Apple 2” imali su prodaju od 300 miliona dolara. Već tada, mladi Jobs tvrdoglavo slijedi svoje zamisli, što ga dovodi u sukob sa kolegama i zaposlenima i donosi mu reputaciju nezgodnog šefa.

Bio je prvi koji je (1983) napravio kompjuter koji je na ekranu imao sličice („ikone”) na koje je trebalo „kliknuti” još jednom novotarijom, „mišom”, što je za rezultat imalo da računar počnu da koriste i neupućeni.

Taj kompjuter („liza”) bio je, međutim, preskup, pa je uslijedio „mekintoš”, pristupačniji, ali takođe skuplji od pi-sija, koji polako, zahvaljujući „klonovima” (mogao je da ih pravi svako, a osnovni program, DOS, obezbeđivao je Gejtsov Microsoft) – pa nije ušao u masovnu upotrebu.

Ali „mekintoš” stiče svoje lojalne sljedbenike, posebno među umjetnicima, zbog svojih naprednijih grafičkih mogućnosti. To će, zahvaljujući stalnom insistiranju na originalnosti dizajna i naprednim funkcijama, ostati slučaj do današnjeg dana: da Apple stekle reputaciju sličnu onoj koju u automobilskoj industriji imaju „mercedes” ili „BMW”: da ih svako želi, ali ne mogu svi da ih priušte.

Kad je 1983. kao trećeg partnera u Apple doveo tadašnjeg predsjednika Koka-Kole, Jobs nije slutio da će to unijeti neslogu koja će za ishod imati da ga dvije godine kasnije upravni odbor izbaci iz kompanije koju je sam osnovao.

To progonstvo kao da mu je omogućilo da pokaže svoj smisao za originalnost i ambiciju da svijet kompjutera povede drugim putem. Napravio je NeXT, kompjuter koji je uveliko, u dizajnu, mogućnostima (i visokoj ceni) odskakao od tadašnjeg standarda i ostavio značajan trag u industriji.

Bez Jobsa, Apple početkom devedesetih dolazi na ivicu bankrota, pa vrh kompanije 1996. priznaje grešku: otkupljuje NeXT za 429 miliona dolara i time Jobsa vraća u igru. Dvije godine kasnije ponovo postaje prvi čovjek.

Novi uspon Apple-a počinje 2001, kada Jobs predstavlja nešto što je doduše već postojalo: digitalni muzički plejer („vokmen”), ali sa izuzetnim dizajnom i funkcionalnošću. Bio je to „ajpod” koji je već poslije nekoliko godina, u sadejstvu sa „ajtjuns”, internet prodavnicom pjesama, zauvijek promijenio muzičku industriju.

U januaru 2007. počinje još jedna revolucija čiji je barjaktar Jobs: „ajfon”, mobilni telefon sa internet vezom, u savršenom dizajnu, bez dugmića, samo sa ekranom preko kojeg se upravlja prstima. Upravo će „ajfon” biti pokretač velikog tehnološkog preokreta: da glavni uređaj informatičke ere nije više na stolu, već u rukama.

Prije dva mjeseca, Jobs, kao i obično, obučen samo u farmerke i crnu rolku, predstavlja „ajped” koji začinje novi trend „kompjuterskih tablica”, koji je za samo nedjelju dana prodat u milion primjeraka, čime je Jobs potvrdio da je podjednako uspješan i kao vizionar i kao biznismen.

U međuvremenu imao je transplantaciju jetre (2001), a krajem prošle i početkom ove godine šest mjeseci je odsustvovao liječeći remisiju raka pankreasa sa kojim se nosi. Ali mu duh ne posustaje, zbog čega se smatra jednim od najinventivnijih i najenergičnijih umova američke tehnologije.

„Misli različito”, njegov je profesionalni slogan. Svoju biznis filozofiju ponekad objašnjava i sportskim rečnikom: „Ja trčim tamo gdje će lopta biti, a ne gdje je bila”.

Ima četvoro djece, jedno vanbračno.